No, mitovi o ženama često su kontradiktorni i teško ih je zaokružiti. Mitovi o Evi, Mariji, Pandori, Ateni, na ženu gledaju različito. Ne postoji jedinstvo mitova o ženi. Žena ne utjelovljuje nikakav stalan pojam. Ona izaziva ambivalentna osjećanja isto kao što to čini i priroda. Priroda je carstvo njegova bića, a čovjek ju podvrgava svojoj volji. Žena u sebi sažima svu prirodu u svojstvu majke, supruge i ideje.Sav povijesni svijet, od antike do danas,iz temelja se izmijenio u svojim relacijama, no ona rodno/spolna ostalaje na istom stadiju i obrascu od kojeg je potekla-mitskom.Žena je mišljena kaospol, a muškarac kao svijest. On biva oslobođen svoje animalnosti tako što je oznaku spola prebacio na ženu. Ona je spolno obilježena.No, i muškarac i žena imaju korijene u prirodi. Izdigavši se iz prirode,uspostavom patrijarhata, život za čovjeka dobiva dvostruki vid. On je istovremeno svijest, volja, transcendencija i materija, pasivnost, imanentnost, čulnost. Muški princip javlja se kao istinski stvaralac, a ženski kao pasivni. Stoga je i na plodnost gledano kao na pasivnu moć. Žena je poistovjećena s vodom, zemljom. Ona je ta koja hrani i čuva klicu. Stoga je čovjek i nakon uspostave patrijarhata nastavio njegovati kult plodnosti. Muškarac je ženi uvijek pripisivao nadnaravne moći kojima ju je držao po strani ovoga svijeta. U svim civilizacijama ona ulijeva strah muškarcu. To je strah od vlastite tjelesne neizvjesnosti koju muškarac projicira u ženi. Ona je za njega ona koja rađa život i ona koja ga uzima.Kult rađanja uvijek je povezan s kultom smrti. Žena je kaos iz kojeg sve proizlazi i u koji se sve jednog dana mora vratiti. Patrijarhalna društva smatraju da je žena sačuvala mnogo opasnih osobina koja su joj u primitivnim društvima bile pripisivane. Kao posljedica toga, žena je okružena raznim tabuima, ritualima. Žena je za muškarca biće tame, prirodno i mistično biće, jer joj pripada prirodna funkcija rađanja. Njezina animalnosttu se najbolje očituje. Ona uvlači muškarca u svoj mrak, rađanjem ga donosi na svijet i koristi za novo rađanje. U ovakvom mitskom shvaćanju žene mizoginija crpi svoje argumente.Patrijarhalni mit odfilozofije preuzima argument da su mišljenje i svijest temeljno određenje čovjeka. Prema tome žena kao spol nije čovjek. Porijeklo njezine egzistencije je neprozirno. Vezano za vradžbine, mitološke priče, zle sile, tamu i tabue. Pitagora je to formulirao svojom slikomsvijeta u kojoj žena ne zadobiva nikakvu vrijednost. Poznate su nam njegove riječi: Postoji jedan dobar princip…
